Manías [Croatian translation]

Noć miriše na odsutnost

kuća je veoma hladna

loš predosjećaj baca me na koljena

tražim te u prostoru

svoje tjeskobne žurbe

a samo nailazim na tragove tvog neupitnog odlaska

Kamo ideš?

Zašto odlaziš?

Zašto si ostavio podsjetnik

na sebe u svakom kutku

Ako si odveo toliko toga

u samo jednome danu

nije te koštalo ništa

da poneseš i opsesije vezane uz sebe

zaboravio si miris

i odjek svog osmijeha

zaboravio si uzeti od mene

komadić mog života

Razgovaram s tvojom slikom

i melankolijom

nakon dugih sati

napokon se nazire dan

ali moja se vjera gubi

tražeći u mojoj agoniji

neki jasniji znak da bih razumjela život

Kamo ideš?

Zašto odlaziš?

ostavio si tisuću duhova

iza zavjesa

Ako si odveo toliko toga

u samo jednome danu

nije te koštalo ništa

da poneseš i opsesije vezane uz sebe

zaboravio si miris

i odjek svog osmijeha

zaboravio si uzeti od mene

komadić mog života

Nije te koštalo ništa

da poneseš i opsesije vezane uz sebe

zaboravio si miris

i odjek svog osmijeha

zaboravio si uzeti od mene

komadić mog života