Živa je pala
ustao sam iz kreveta
sabrao sam svoje misli
morao sam da držim za glavu
čini se da je zaista otišla
nekako sam prikačen ostao
goniči zime
zavijaju u vetru
Koračam, kroz dan
kaputom podignutim do ušiju
tražim svog pratioca
morao sam da obrišem suze
čini se da je zaista otišla
prerano me napustivši
mračan sam k`o Decembar
hladan sam k`o čovek na mesecu
Još uvek vidim njeno lice
prelepo kao dan
lako je toga setiti se
sećam se moje ljubavi tako
sve što čujem je taj
usamljeni zvuk
goniča zime
oni me prate tuda.
Ne mogu da napravim plamen
kao što je ona umela
Provodim sve svoje dane
u potrazi za suvim drvetom.
digao sam sve prozore
i zatvorio ulazna vrata.
Ne mogu da verujem
da ona nije više nije ovde.
Vreme za sreću
Vreme za tugu
Gde god je otišla
uporno ću je pratiti.
Ona je osvetljavalja moj dan
Ona je grejala najhladnije zime.
Goniči zime
imaju me na svom vidiku.
Još uvek vidim njeno lice
prelepo kao dan
lako je toga setiti se
sećam se moje ljubavi tako.
sve što čujem je taj
usamljeni samotni zvuk
goniča zime
pokradoše me skroz.