U ovom gradu živi nebo
Staro trista godina i umorno.
A pod nebom zrak je hladan
A k tome još i s okusom metala.
Ovdje se pticama paraliziraju krila,
A Ikar ne mora nikamo letjeti.
Nova Godina dolazi poput stare
I ništa se ne može promijeniti.
Na ovom nebu su plave zvijezde,
Na ovom nebu teku plave rijeke,
A pod nebom marširaju borovi
A drvosjeće mašu sjekirama.
Ovdje automobili zaglavljuju u čepu,
Lica su stisnuta od mamurluka,
Pješaci upadaju u pakao
Ništa se ne može promijeniti.
Na ovom su nebu oblaci čelični,
Na ovom nebu suze se zalede,
A pod nebom ne dolaze pisma,
A ako dođu, onda samo s oznakom 'kasno'.
Ovdje ljubav traje svega četrdeset minuta,
Prije sna da se što brže zaboravi,
Ovdje jutrom piju jeftinu kavu,
I ništa se ne može promijeniti.
U ovom gradu živi nebo
Staro trista godina i umorno.
Dalo si je metak u čelo,
Ali disati, nažalost, nije prestalo.
A pod nebom je bilo tako prljavo
Padala je kiša, bila je zima, proljeće pa ljeto,
Ništa se ne može promijeniti,
Sve je predivno pa čak i to.