Sjećaš li se onih
petaka u krevetu?
Gledajući kako pada kiša, kroz prozor.
Razgovarajući o svemu, bez razmišljanja i o čemu
Preklinjući vrijeme da
se zamrzne.
Sjećam se tebe, tako
zaljubljena
Nakon što si se popela na nebo bez krila.
Postao sam ovisnik o tvojoj zlatnoj koži,
Gdje god sam išao samo sam o tvojoj ljubavi pričao
I što da sad kažem svom jastuku?
Lijevoj strani u svom
krevetu.
Kako da utišam ovu
tišinu?
Koja mi samo priča
o tvojim poljupcima.
I što da sad kažem svojoj duši?
Ako je jedino što ona zna voljeti tebe
Samo tebe...
Jedino što preostaje je nastaviti
sanjati da ću se probuditi uz tebe
Sjećam se tebe, kada si se budila,
Kada si bila sretna, kako si me ljubila.
Iako te ne vidim, ideš gdje sam išao.
Iako želim sve, ne tražim te ništa.
I što da sad kažem tvom jastuku
Lijevoj strani u svom
krevetu.
Kako da utišam ovu
tišinu?
Koja mi samo priča
o tvojim poljupcima.
I što da sad kažem svojoj duši?
Ako je jedino što ona zna voljeti tebe
Samo tebe...
Nakon što si me odvela do neba,
Ostavljaš me da ljubim
pod.
I što da sad kažem tvom jastuku
Lijevoj strani u svom
krevetu.
Kako da utišam ovu
tišinu?
Koja mi samo priča
o tvojim poljupcima.
I što da sad kažem svojoj duši?
Ako je jedino što ona zna voljeti tebe
Samo tebe...
Jedino što ostaje je
nastaviti
Sanjati da ću se probuditi uz tebe