Sećam se nedeljnih jutara
Šetnje na plaži
I mesta na kom smo zastali da bismo doručkovali
Sa starim, crvenim vinil stolicama
Sata veselog čavrljanja
Načina na koje su sunčevi zraci obasjavali tvoje lice
Taj stari roler koster*
Samo si trebao da se voziš
Sećam se kako si se smejala
Na užas u mojim očima
Boja i detalj
Kao da je bilo juče
Sećam se kako si me držala
One noći kada je moj otac umro
Nisam morao da ti govorim
Samo sam se slomio i plakao
Ti si ušivena u tkaninu
Komadića mog života
I uopšte ne mogu da se setim
Zašto smo rekli zbogom
Gore i dole po ovoj rivi
Sede usamljeni ljudi
Znam, nije bilo savršeno
Ali ništa i nije savršeno
Isplovljavajući u ovoj luki
Traže vetar
Samo je bilo potrebno da te pozovem
Morao sam da čujem tvoj glas
I kažem ti, još te volim
Još imamo izbora
Ti si ušivena u tkaninu
Komadića mog života
I uopšte ne mogu da se setim
Zašto smo rekli zbogom
Sve što radim, vodi me nazad ka tebi
Znam, ne mogu da prihvatim naš raskid
Mora da postoji razlog
Ali ja ga se sada ne sećam
Znam, mogao bih da te zadržim
Mogli bismo uspemo u ovome
Ti si ušivena u tkaninu
Komadića mog života
Devojko, hajde da još jednom pokušamo
I uopšte ne mogu da se setim
Zašto smo rekli zbogom