Kamo sreće da ćemo jednog dana imati jedno meste
Sakriveno ili daleko od tolikih posmatranja
U kom odmaraće ljubavi sada neiskorišćene
One ne istorijske...o kojim niko neće pričati
I otkriće se tvoj osmeh u jednoj zvezdi ako želiš
Za večeras biće u redu i ovako
I neće služiti više ničemu sreća
Ničemu osim fantaziji
Ja ću se rešiti odlazeće vreme
Oduvaće vetar jednu suzu
koja će se vratiti do tebe da ti kaže ćao!
Moje malo sećanje u kom
kriju se godine sreće...ćao!
I pogledaj me suočavajući ovaj život
Ko da si i dalje ovde
Kamo sreće da će jednog dana univerzum da prihvati moj zahtev
i da nas približi
Između onog života i mog gnezda od grada ima puno razlika
iako se trudim da ih ne vidim
Kružiću svetom i zvaću tvoje ime milenijumima
I to će se otkriti kada ne budem želeo više
I ne sada ovde na ovom krevetu
U kom tragično shvatam
Da tvoj miris polako bledi
Oduvaće vetar jednu suzu
koja će se vratiti do tebe da ti kaže ćao!
Moje malo sećanje u kom
kriju se godine sreće...ćao!
I gleda sa ponosom koji tvrdi
Čak i ratove koje ne mogu
I bez mira unutar grudi
Znam da ne mogu da uradim sve
Ali ako se vratiš uradiću sve i dosta...
I zurim u ova vrata
Jer kada bi ušla još jednom
Značilo bi da sam i ja već mrtav
Vratio bih se kod tebe
Da ti kažem ćao...ćao!
Moje malo čudo
Spušteno s neba da voli mene...ćao!
I padaju sećanja i pada ceo univerzum
A ti stojiš tu...
Život je kao što ga se ti sećaš
Jednog dana je otišao s tobom...