Palmeras en la nieve [Croatian translation]

Komadići papira, gube se u moru,

i vjetrovi koji ih vode nasumičnim smjerom.

Kako puno mogućnosti je bilo sve ono od jučer,

i kako tužno je ono što tek dolazi,

ispunjeno pitanjima koja ne dostižu svoj kraj.

Tko usmjerava zrak?

Tko trga lišće,

onih palmi

koje plaću?

Tko upravlja vremenom,

koje gube posve same?

Tko plete mrežu koja ih guši?

Navigariti ću bolom,

brodom bez kormila,

noseći životne uspomene koje ostavile su

nebo sive i zelene boje.

Snijeg boje bjelokosti,

pao je na san,

koji jednom mogle su živjeti.

Ali tko usmjerava zrak?

Tko trga lišće,

onih palmi koje plaću?

Tko upravlja vremenom,

koje gube posve same?

Tko plete mrežu koja ih guši?