Echoes [Croatian translation]

Albatros iznad zemlje

Nepokretno visi u zraku

A u dubinama, pomicanje valova

U labirintima koraljnih špilja

Odjek davnog vremena

Dolazi leteći preko pijeska

I sve je zeleno i pod morem

Nitko nas nije pokazao zemlji,

Nitko ne zna odgovore na sva ''gdje'' ili ''zašto''

Ali nešto se probuđuje

I pokušava se uspeti ka svijetlu

Stranci prelaze ulicu,

Slučajno se pogledavajući

A ja sam ti, i ono što vidim sam ja

Dal da te uzmem za ruku i vodim kroz zemlju

Da si pomognem shvatiti najbolje što mogu?

Nitko nas ne zove da krenemo dalje,

Nitko nam ne obara pogled

I nitko ne govori,

Nitko ne pokušava,

Nitko ne leti oko sunca

Tvoja vedrina svaki dan pada na moje budne oči

Pozivajući me i potičući me da se ustanem

A kroz prozor na zidu

Milijun sjajnih ambasadora jutra

Ulaze strujeći na krilima sunca

I nitko mi ne pjeva uspavanke

I nitko me ne tjera da zatvorim oči

Zato širom otvaram prozore

I pozivam te preko neba