Radim od sedam do jedanaest svake noći
To moj život čini stvarno teškim,
Mislim da to nije u redu.
Zaista sam bio najveća među budalama,
Uradio sam šta sam mogao
jer te volim, dušo,
Kako te volim, draga,
Kako te volim dušo
Kako te volim, devojko, devojčice.
Ali, dušo, otkad te volim, da,
Izgubih razum, oh, da.
Svi pokušavaju da mi kažu
da mi nisi mislila dobro.
Pokušavao sam, bože, da ti kažem,
pusti da ti kažem, zaista sam učinio najbolje što sam mogao.
Radim od sedam do jedanaest noću,
Rekao sam, to nekako čini moj život teškim
Gospode, znaš da nije u redu.
Od kada te volim,
Izgubih razum.
Rekoh, plakao sam.
Moje suze su padale kao kiša.
Zar ne čuješ,
zar ne čuješ kako padaju,
zar ne čuješ,
zar ne čuješ kako padaju.
Sjećaš li se mama, kad sam pokucao na tvoja vrata?
Kažem, imala si petlju da mi to kažeš
Da me ne želiš više.
Otvorih ulazna vrata i čujem kako se zalupiše zadnja
Mora da si imala novog momka
Radim od sedam, sedam, sedam,
do jedanaest svake večeri
Nekako čini moj život groznim
Da čini groznim
Dušo, otkad te volim
Izgubio sam razum,
Uskoro ću izgubiti,razum svoj.