Puna tuge, puna tuge legnem
i sa još više tuge ustanem,
na mojim grudima, ostala je u mojim grudima
ova navika da te želim toliko.
Očajajna sam zbog svog očajanja
unutar mene, unutar mene je kazna,
ne želim te, kažem da te ne želim
a noću s sanjam o tebi.
Ako pomislim da ću jednog dana umrijeti
U očajanju jer te ne vidim,
puštam svoj šal, puštam svoj šal na pod
puštam svoj šal i prepuštam se snu.
Kad bih znala da bih umirući,
ti me, ti me oplakiva/la
zbog jedne suze, zbog jedne tvoje suze,
kakva sreća, kakva sreća što me pustih ubiti.