Zmaj nad sivilom groblja,
Negde na kraju, daleko, daleko
Dete održano magijom rođenja i strahopoštovanja
O kako je lepo nekada bilo
-Samo ti i ja daleko preko mora
Vode, jedva u pokretu,
I dalje drhte
Na kraju reke, sunce greje
Sve relikvije dugog proživljenog života
Ovde, umorni putniče, odmori svoj štap
Odsanjaj pustolovinu u tvojim očima
Srećan put, ljubavi, vreme je da kreneš
Pregledao sam ti zube, i ugrejao noge
Vidim ih na horizontu, dolaze po tebe
Dražesnost sirena, večni zov
Lepota ispunjava durbin na tremu starog čoveka
Sirene koje oslobodiš vratiće ti tvoje suze