Oce dodji spasi nas od
ludila u kojem smo
Boze stvaranja jesmo li slepi ?
Jer neki ovde su robovi
cije obozavane puske bljuju grom
Deca koju si stvorio
izgubila su razum
Ovo cudoviste koje zovemo
Zemljom krvari
Jer su deca bila
ostavljena sama predugo
Ovo bice koje smo napravili je debelo
i hrani se mrznjom
miliona onih koji
misle da pevaju pesmu
Bezglava deca
Vrisci ispunjavaju noc
Bezglava deca
Ludilo krade svetlo
Tempirane bombe u rukama
svih opakih ratnih bebica
Upali osigurac iskusenja
i svi izgoresmo
Cetiri jahaca sede visoko
u sedlu i cekaju
i jasu krvavim tragom bez povratka
Spavajuci u zagrljaju kosmara
i budeci se da saznamo gde smo bili tako dugo
Ovaj Frankenstajn od mesa
zasiven u isti mah se vraca iz smrti
i moli se nad dusama svakoga
Bezglava deca...