Živim automatski s rutinom
talac sam svoje samoće
i dalje te čekam
sve je bezukusno
sve mi je svejedno
moji dani prolaze bez novosti
i dalje mi nedostaješ
Mislim na tebe
osjećam te
dodirujem te
ali u svojoj koži
ako te nema
ja sam pustinja
rob sam svoje tvrdoglavosti
nije istina da smo došli do kraja
Odbijam zaboraviti
iako nema povratka
pusti me da živim u svojoj lažnoj stvarnosti
odbijam zaboraviti
iako me još više boli
neću te pustiti
jer nisam sposobna
ne, nisam sposobna
odbijam te zaboraviti
Sada ima toliko prostora
jer su sjećanja
zauzela svako mjesto koje smo dijelili
i makar je vani svijet i dalje normalan
unutra se osjećam kao da je uragan
poharao mnome
Čak i ako je tako
držim se tebe
onoga što je bilo
i ako nisi
ovdje
ja sam pustinja
rob svoje tvrdoglavosti
jer ne prihvaćam da se više nećeš vratiti
Odbijam zaboraviti
iako nema povratka
pusti me da živim u svojoj lažnoj stvarnosti
odbijam zaboraviti
iako me još više boli
neću te pustiti
jer nisam sposobna
Sve dok živiš u meni
neću se pretvarati da odlaziš
jer samo ovdje
ti si i dalje dio mene
Odbijam zaboraviti
iako nema povratka
pusti me da živim u svojoj lažnoj stvarnosti
odbijam zaboraviti
iako me još više boli
neću te pustiti
jer nisam sposobna
ne, nisam sposobna
odbijam te zaboraviti