Bila jednom jedna devojčica
u njenim ranim godinama morala je da nauči
kako da odraste živeći u ratu koji je nazivala domom
nikad nije znala gde samo da se obrati za sklonište od oluje
boli me da vidim bol po licu moje majke
svaki put kad bi je pesnica moga oca postavila na svoje mesto
slušajući svu dreku plakala bih u svojoj sobi
nadajući se da će uskoro biti gotovo
Modrice blede oče ali bol ostaje isti
i dalje se sećam kako si me držao u strahu
snaga je moja majka zbog sve ljubavi koju je dala
svako jutro kad se probudim pogledam u prošlost
i dobro sam
Često se pitam zašto sam nosila svu ovu krivicu
kad si ti taj koji mi je pomogao da podignem sve ove zidove koje sam sagradila
senke se noću mešaju kroz pukotinu na vratima
odjeci slomljenog deteta viče molim te ne više
tatice zar ne razumeš štetu koju si učinio?
za tebe to je samo sećanje ali za mene još uvek živi
Nije tako lako zaboraviti sve tragove koje si ostavio duž njenog vrata
kad sam bila bačena prema hladnim stepenicama
i svaki dan se plašila da dođem kući u strahu od onoga što bih sledeće mogla videti
Modrice blede oče ali bol ostaje isti
i dalje se sećam kako si me držao u strahu
snaga je moja majka zbog sve ljubavi koju je dala
svako jutro kad se probudim pogledam u prošlost
i dobro sam