Prigušim sva svjetla i potonem u stolicu
Dim moje cigarete penje se kroz zrak
Zidovi moje sobe nestaju u plavetnilu
A ja sam duboko u snu o tebi.
Dim stvara stepenište po kojemu ćeš sići
Dolaziš mi u naručje, neka ovaj blagoslov nikad ne prestane,
Jer volimo iznova baš kao što smo mi to radili
Kad sam duboko u snu o tebi.
Tad sa stropa, slatka glazba dođe kradom,
Klizimo kroz refren ljubavnika,
Tako si primamljiva da uskoro otkrivam
Svoju ljubav prema tebi iznova.
Cigareta me opeče, probudim se naglo,
Ruka mi nije bolna, ali mi je bol u srcu.
Budan ili spavajući, svaki spomen čuvat ću
Duboko u snu o tebi.