Beautiful [Bosnian translation]

Predivni

Uvod:

U zadnje vrijeme me je teško dotaći,

Predugo sam bio sam sa sobom.

Svako ima svoj privatni život,

Gdje može biti sam.

Zovete li me, pokušavate li se provući?

Pokušavate li me dohvatiti?

Ja dohvaćam vas.

Tako sam prokleto deprimiran, ne čini se da ću izaći iz ove tuge.

Kad bih bar mogao preći preko ove prepreke,

Ali treba mi nešto da me izvuče iz ove depresije.

ponio sam svoje modrice, svoje grumenje,

Pao i ustao natrag, ali treba mi ta iskra da ustanem u svojoj psihi.

Po redu mi je da opet uzmem mikrofon u ruke.

Ne znam kako, zašto ni kad sam završio u ovoj poziciji

U kojoj se nalazim. Počinjem se osjećati odsutno

Opet, pa sam odlučio samo podići olovku.

Pokušao sam uzeti oduška,

Ali ne mogu priznati, ili izaći vam na oči sa činjenicom

Da sam možda gotov s rapom, trebam novi izgled.

Znam da su neke stvari teške za progutati,

Ali ne mogu samo sjediti i trpiti svoju vlastitiu gorčinu.

Ali, znam jednu stvar - bit ću dovoljno jak da me se prati,

Dovoljno jak da me se prati, bit ću dovoljno jak da me se prati,

Evo današnjeg dana, juče je prošlo,

Ali biste morali hodati 1000 milja...

Refren:

U mojim cipelama, samo da vidite

Kako je to biti ja, ja ću biti vi, zamijenimo cipele,

Samo da vidimo kako bi bilo

Da osjetim vašu bol, a vi moju,

Uđemo jedno drugom u um,

Samo da vidimo šta ćemo pronaći,

Gledamo patnje jedno drugom kroz oči.

Ali ne dopusitite im da kažu da niste lijepi,

Svi se mogu poslati k vragu,

Samo ostanite istiniti sami sebi.

Ne dopusitite im da kažu da niste lijepi,

Svi se mogu poslati k vragu,

Samo ostanite istiniti sami sebi.

Mislim da počinjem gubiti svoj smisao za humor,

Sve je tako napeto i sumorno.

Skoro se osjećam kao da moram provjeriti temperaturu sobe.

Čim uđem sve su oči na meni,

Pa pokušavam izbjeći očne kontakte,

Jer ako to uradim, onda se otvaraju vrata razgovoru

Kao da to želim...

Ne tražim dodatnu pažnju, samo želim biti baš kao vi,

Stopiti se sa ostatkom sobe,

Možda mi treba najbliži toalet.

Ne treba mi prokleta posluga,

Koja me pokušava pratiti i brisati me,

Smijati se svakoj šali koju prospem,

A pola ih nije ni smiješno kao:

„Marshall, tako si smiješan, čovječe,

Trebao bi biti komičar, Bože mili!“

Nažalost, i jesam, samo se krijem iza suza klovna.

Pa zašto svi ne sjednete,

Poslušate priču koju ću vam ispričati?

Dobro onda, ne trebamo zamijeniti cipele,

I ne trebate hodati nikakvih 1000 milja...

Refren

Niko nas nije pitao za život da se nosimo

Sa ovim glupostima, prošli smo ih.

Mi trebamo izvući ove karte sami i okrenuti ih,

Ne očekujte nikakvu pomoć.

Sad sam mogao samo sjesti i nervirati se i prigovarati,

Ali uzmite ovu situaciju u kojoj sam ja,

I ustanite i uzmite moju vlastitu.

Nikad nisam bio tip djeteta

Da čekam pored vrata i pakujem ruksak,

Nikad nisam sjedio na trijemu i nadao se i molio

Za oca da se pojavi, koji nikad i nije.

Samo sam se želio uklopiti u svako mjesto,

Svaku školu u koju sam išao.

Sanjao sam da budem to cool dijete,

Pa makar to značilo ponašati se glupo.

Tetka Edna mi je uvijek govorila da nastavim

Praviti tu facu dok mi takva i ne ostane.

U međuvremenu sam samo stajao tamo,

Držao jezik gore i pokušavao pričati ovako,

Dok nisam zalijepio jezik za zaleđeni stub znaka stop sa 8 godina.

Naučio sam svoju lekciju zbog koje više nisam pokušavao

Zadiviti svoje drugove.

Ali već sam vam ispričao moju cijelu životnu priču,

Sad samo baziranu na mom opisu,

Jer odakle je gledate od mjesta na kojem sjedite,

Vjerovatno je 110% drugačija.

Mislim da bi smo ipak trebali prohodati bar milju

U cipelama jedno drugog.

Koju veličinu nosite? Ja nosim desetke,

Da vidimo može li vam pristajati.

Refren

Most

Da... mojim bebama: ostanite jake.

Tata će biti doma uskoro.

A ostatku svijeta: Bog vam je dao cipele

Da vam pristaju, pa ih obucite i nosite.

I budite svoji, čovječe, budite ponosni ko ste.

I iako zvuči otrcano, nikad nikom ne dozvolite

Da vam kaže da niste predivni.