Boli me zvuk automobila
izgubila sam kisik i volju
dok bol prelazi još jedan kilometar
ja ostajem, a ti odlaziš
U ovoj noći nepomičnih zvijezda
tvoje srce alergično je na mene
više ne kuca ni greškom
milimetar iza
dišem u zamrzivaču i nikada neću izaći
Više neću liječiti tvoju samoću
dok grad spava
neću me biti da slušam
tvoje glupe priče
ne, zato što se bojiš osjećati
jer si alergičan na sanjarenje
i izgubili boju
jer si alergičan na ljubav
Hodam grmljavinskim olujama
tražeći neki neutralni teritorij
gdje neću čuti za tebe
gdje ću naučiti zaboraviti
neću umrijeti i neću živjeti
tako daleko od mjesta
Više neću liječiti tvoju samoću
dok grad spava
neću me biti da slušam
tvoje glupe priče
ne, zato što se bojiš osjećati
jer si alergičan na sanjarenje
i izgubili boju
Znaš
neću paziti na tvoje korake
ne mogu te obraniti od tebe samoga
Više neću liječiti tvoju samoću
dok grad spava
neću me biti da slušam
tvoje glupe priče
ne, zato što se bojiš osjećati
jer si alergičan na sanjarenje
i izgubili boju
jer si alergičan na ljubav