Joan of Arc [Croatian translation]

Za Ivanom Orleanskom gmižu plami

Dok na crnome vrancu kaše u tami;

Nema mjesečine da joj oklop zasja,

Ni muža da joj u magli put obasja.

Kazuje: "Umorna od boja,

Željna sam radišnoga roja,

Haljine i vjenčanoga kroja,

Što bih je na dušu obukla."

Drago mi je što čujem takove riječi,

Gledam te na konju dok šumom ječi,

Pa poželim duboko u sebi osvojiti

I hrabru junakinju na tron položiti.

"Tko si ti?" upita stroga,

Onoga ispod toga smoga.

"Oganj sam", on se brecnu

"Volim ti samoću prkosnu."

"Ognje, gasni vrele jezike svoje,

Jer polažem ti sebe u naručje,"

Kazivaše to i koraknu tada

Kako bi bila njegova mlada.

Duboko u srce svoje vrelo,

Odnese on Ivanino tijelo,

Pa nad glavama svatova

Prosu pepeo njezinih haljina.

Duboko u srce svoje vrelo,

Odnese on Ivanino tijelo.

U tome trenu joj je svanulo:

Ako je on grom, ona je tlo.

Gledam je u grču i kriku,

Taj sjaj u njezinome oku.

Iako i sam čeznem za ljubavi i svjetlom,

Pitam se, mora li tako okrutno i silom?