Ona je bila prva
Od svojih sestara koja je pobegla
Iz kuće koja je videla kako se rađa
Ka divljini
Svaki dan je bio poklon
Slobodna od sunca do sunca
Planina je bila njen spas
I među zverima je odrasla
I među drvećem čuje
Glasove udaljenih vremena
Odabrala je da korača
Ka divljini
Hu, u, u, u, hu
“Nemate predstavu
Koliko visoko mogu da letim”
Izjavila je uz prasak
Nisu je videli nikad više
Svaki udarac koji su joj dali
Bio je odbrojavanje
A sada trči ka šumi
Svojoj tvrđavi, svom novom domu
I među drvećem čuje
Glasove udaljenih vremena
Odabrala je da korača
Ka divljini
Hu, u, u, u, hu
Hu, u, u, u, hu
Odabrala je da korača
Odabrala je da korača
Ka divljini
Odabrala je da korača
Odabrala je da korača
Ka divljini
Ka divljini
Ka divljini
Ka divljini