Senke sa pogledom lovim,
ni jedna na tebe nije slična.
Šta vredi i planove da kujem,
ti si previše neobična.
Dolaziš na ćilimu od svile,
ulice za tebe pesme sviraju,
tuđa si a još uvek si mi draga,
kada te sretnem srce zastajkuje.
Eh,da sam zlato,
na grudima da ti zaspim,
od tuge da se sakrijem.
Eh, da sam vino,
na usnama da ti zaigram
od tebe da se opijem,.
Kupuješ od kiše kap nežnosti,
ranjiva, a ponosna kada lažeš,
kutiju sa pismima punih vernosti,
svako želi da mu pokažeš.
Dolaziš na ćilimu od svile,
ulice za tebe pesme sviraju,
tuđa si a još uvek si mi draga,
kada te sretnem srce zastajkuje.