Celeste [Bosnian translation]

Imat ćeš oči svog oca

I njegovu tugu

Bezvremenska šutnja koja se probija kroz

Plimu na zalasku sunca

Doći ćeš

S septembarskim mjesecom

Koji će izlijevati

Svoje mlijeko u mene

I ja ću te voljeti

Kao što se događa u bajkama, zauvijek...

Čekat ću te

Bez da ću igdje otići

Kao što to čine laste u zraku

Na svojoj zemlji

Koja postaje starija, ali

Koja bdijenji druge godine plesajući

Sanjajući

Dok blago svijetlo s istoka

Osvjetljava nadu i šikare

I nebo je tako...plavo...

Plavo...

Imat ćeš knjige, sandale i bujole

Sretna sjećanja

Imat ćeš crnu kosu, kao moju

Ali znam, iznenada ti ćeš

Odletjeti

Do dalekog otoka

U jedan grad

Jednog dana i ja ću to isto učiniti

Ljubavi moja

Jer sunce ne može zaboraviti mjesec

Čekat ću te

Prije ili kasnje

Ti ćeš doći, bez buke

Osjetit ću te

I ti ćeš ostati

Dok lišće sada mijenja boju

U mojoj državi koju još ne poznaješ

Gdje jesen miriše kao prženi kesten

I nebo je tako...plavo!

Kao dah života

Koji otvara prostore

I poziva te da se smiješ

I kada to ne želiš

Ovaj zaljubljeni vjetar

Kojeg ćeš, također, i ti uzdisati

Kojeg ćeš i ti uzdisati...

I onda ću se usuditi da te čekam

Još malo

I obećavam ti da ćeš kroz prozore vidjeti

Nebo tako...plavo

Plavo...

Nebo tako plavo...