Dođe dan i zaboravi čovjek
Čak i uspomene koje su mu bile najdraže
Barem ti, kad svake večeri umornim glasom
Sat otkuca ponoć
Ne zaboravi me, ne zaboravi me, ne zaboravi me
Jer svake noći oko ponoći
Tebe živim i na tebe mislim
Hodam očajno u snu
I kad god mrak postane tih
Ne zaboravi me, ne zaboravi me, ne zaboravi me
U tim trenutcima tvoj smijeh
Razlijeva se u meni poput vode, e draga
I ako jednog dana ludi vjetar bude
Bjesnio i u tvojoj glavi
Ne zaboravi me
Obuven u sandale, sa štapom u ruci
Tražim te ovim ulicama
Ako moj susret s tobom
Dogodi se na Sudnji dan
Ne zaboravi me
Ako još imaš onu zelenu haljinu
Obuci ju jednom za mene
I ako jednom vidiš rosu na ružičastim karanfilima
I umornu pticu u svome vrtu
Ne zaboravi me
Vrati se kad me bol razori iznutra
Mada ću možda biti daleko od tebe
Vrati se onome tko te ludo volio
Na dan moje smrti
Ne zaboravi me, ne zaboravi me