The Ballad of Lucy Jordan [Croatian translation]

Jutarnje svjetlo lagano je dotaknulo oči Lucy Jordan

U bijeloj spavaćoj sobi u predgrađu bijelog grada u predgrađu

Dok je ležala tamo pod pokrivačima sanjajući o tisuću ljubavnika

Dok je svijet postajao narančast i soba se počela vrtjeti

U trideset i sedmoj godini shvatila je da se nije nikad

Vozila kroz Pariz u sportskom autu s toplim vjetrom u kosi

Zato je pustila da telefon zvoni i dalje i sjedila je tiho pjevušeći

Kratke dječje pjesmice koje je zapamtila u tatinoj sklopivoj stolici

Njezin suprug, on je otišao na posao, a djeca su u školi

I postoji, oh, toliko načina da ona provede dan

Mogla bi čistiti kuću satima ili presložiti cvijeće

Ili trčati gola kroz sjenovitu ulicu vrišteći cijelim putem

U trideset i sedmoj godini shvatila je da se nije nikad

Vozila kroz Pariz u sportskom autu s toplim vjetrom u kosi

Zato je pustila da telefon zvoni i dalje i sjedila je tiho pjevušeći

Kratke dječje pjesmice koje je zapamtila u tatinoj sklopivoj stolici

Večernje sunce nježno je dotaknulo oči Lucy Jordan

Na vrhu krova kamo se popela kad je sav taj smijeh postao preglasan

I poklonila se i izvela naklon pred čovjekom koji je pružio i davao joj ruku,

I vodio ju je dolje do dugog bijelog auta koji je čekao podalje od gomile.

U trideset i sedmoj godini shvatila je da se nije nikad

Vozila kroz Pariz u sportskom autu s toplim vjetrom u kosi