The Sound of Silence [Bosnian translation]

Zdravo tmico moja vjerna prijateljice

Dođoh da popričamo ponovo

Zato što slatkasto jezivi snovi

Ostavljaju svoje sjeme dok sanjam

I snovi usađeni u moj um

Opstaju

Unutar zvuka tišine

U upornim snovima šetam sam

Uzanim ulicama od kamenih oblutaka

U snopovima svjetla uličnih svjetiljki

Braneći se okovratnikom od hladne vlage

Kad su mi se oči navikle na bljesak neonskog svjetla

Prosvjetli se noć

I taknu zvuk tišine

Ogoljene svjetlošću vidjeh deset tisuća ljudi

Možda i više

Ljudi govore a ne razgovaraju

Ljudi čuju a ne slušaju

Ljudi pišu stihove

a nikad ne obnaroduju

Plaše se

Da ne remete zvuk

tišine

Glupost kažem Vi ne

znate

Tišina narasta ko kancer

Čujte moje riječi kojim vas mogu poučiti

Uzmite moje ruke da mogu

doprijeti do vas

Moje riječi kao tihe kišne kapi padaju

I odjek su u bunaru tišine

Ljudi se klanjaju i

mole

Neonskom bogu koga sami stvoriše

I shvataju bljesak svjetla kao upozorenje

U riječima koje svjetlost ispisuje

Upozorenje kaže Riječi proroka su ispisane po katakombama podzemnih prolaza

I hodnicima novogradnji

U šapatu su zvuka tišine