Govoriš neki davni stih,
pjesme iz sedamdesetih.
Moju si prošlost dovela,
da bi me zavela.
Moje ćeš ime šapnuti,
otrov u srce kapnuti.
Svaka je nova pobjeda,
samo ozljeda.
Ti dala bi za mene svijet,
jer svijet lako daje se sa dvadeset.
Ma ja, veteran, dušo, o tom sve znam,
ranjen i bez čina ja ostat ću sam.
Olako kažeš zauvijek,
riječi su strijele oduvijek.
Nikad još nisi još patila,
nisi shvatila.