[Deo 1: Bele zemlje saosecanja]
Kraj.
Pesnik je mrtav.
Secivo je palo na njega
Odvodi ga do bele zemlje saosecanja, nevinosti
Saosecanje...
Nevinosti...
[Deo 2: Kuca]
Sanjar i vino,
pesnik bez rime,
Pisac udovac rastrgnut lancima pakla.
Jedan savrsen stig...
I dalja ista stara pesma.
Hriste kako mrzim ono sto sam postao!
Odvedi me kuci!
Bezi, trci, odleti...
Vodi me pogresnim putem do skrovista sanjara.
Ne mogu plakati jer rame place vise,
Ne mogu umreti, ja, kurva za hladan svet.
Oprosti mi,
Ali ja imam dva lica,
Jedno za svet,
Jedno za Boga,
Spasi me!
Ne mogu plakati jer rame place vise,
Ne mogu umreti, ja, kurva za hladan svet.
Moj dom je bio tamo i tada, one livade raja,
Dani puni avantura,
Svaki od njih se smesio.
Molim te nema vise reci,
Misli iz odrubljene glave.
Nema vise pohvala,
Reci mi jednom da moje srce ide ispravno.
OdvedI me kuci!
Bezi, trci, odleti...
Vodi me pogresnim putem do skrovista sanjara.
Ne mogu plakati jer rame place vise,
Ne mogu umreti, ja, kurva za hladan svet.
Oprosti mi,
Ali ja imam dva lica,
Jedno za svet,
Jedno za Boga,
Spasi me!
Ne mogu plakati jer rame place vise,
Ne mogu umreti, ja, kurva za hladan svet.
[Deo 3: Pacifik]
Osvetli moj vidik sa tirkiznim vodopadom,
sa podvodnom lepotom
vecnom slobodom.
Ususkaj me pod plavetnilom,
dalje od bola,
dalje od kise.
Ponocni poljubac za dete u vremenu,
njisuca ostrica moja uspavanka.
Na obali smo sedeli i nadali se,
ispod istog bledog meseca
cije svetlo iizabrati tebe,
izabrati vas sve.
"Bojim se, tako sam uplasen.
silovan sam, ponovo i ponovo i ponovo...
Znam da cu umreti sam,
ali voljan sam.
Zivis dovoljno dugo da cujes zvuke pistolja,
dovoljno dugo da nadjes sebe kako vristis svake noci,
dovoljno dugo da gledas kako te prijatelji izdaju.
Godinama sam bio vezan za ovaj oltar.
sad imam samo tri minuta i odbrojavanje.
Samo zelim da me talas uhvati prvog i da mi,
smrt za kojom sam oduvek ceznuo."
[Deo 4: Tamna stranstvena predstava]
Drugi razbojnik sa desne strane hrista
Izrezana napola-cedomorstvo
Svet ce se izveseliti danas,
Dok se vrane hrane trulim pesnikom.
Svako mora zakopati svoje,
Nema mesta da se zakopa kameno srce
Sada je kuci, u paklu, sluzi ga dobro
Ubijen zvukom zvona, moleci se za njegov oprostaj.
Jutro se dize iznad njegovog oltara,
Ostaci tamne stranstvene predstave
Koju su odglumili njegovi prijatelji bez srama,
Pljujuci na njegov grob od kako su dosli.
Bezi, trci, odleti...
Vodi me pogresnim putem do skrovista sanjara.
Ne mogu plakati jer rame place vise,
Ne mogu umreti, ja, kurva za hladan svet.
Oprosti mi,
Ali ja imam dva lica,
Jedno za svet,
Jedno za Boga,
Spasi me!
Ne mogu plakati jer rame place vise,
Ne mogu umreti, ja, kurva za hladan svet.
"Danas, u godini naseg Gospodara 2005.
Tomasa su pozvale brige sveta.
Prestao je plakati na kraju svakog prelepog dana
Muzika koju je pisao je dugo bila bez tisine.
Nadjen je go. I mrtav. Sa osmehom na licu, olovkom i 1000 stranica obrisanog teksta"
Spasi me
[Deo 5: Majka i otac]
Budi miran, sine,
Kod kuce si.
Oh kada si postao tako hladan?
Ostrice ce nastaviti spustanje
Sve sto ti treba je da osetis moju ljubav.
Trazi lepotu. nadji svoju obalu
Pokusaj ih sacuvati sve, ne krvari vise
Ti imas okeane u sebi
Na kraju, uvek cu te voleti...
Pocetak.