Osjećam kako se sve mijenja,
da ja sam kamen u tvojim cipelama,
brazda koja ostavlja neko bolje vrijeme..
Tko zna možda već sutra bude prekasno,
možda ponovno postanem još veča kukavica,
i samo tako odbijam ispraviti ono što jesam..
Ona koja ignorira tvoje savjete,
polagajući račune ogledalu,
ona kojoj je dosadila ova uloga..
Glumica kada svi nas gledaju,
koja pretvara se da ti je miljenica..
Zbogom, odlazim tamo odakle i ljubav dolazi...
Osjetiti da nikada nisam bila netko,
i kasnije vidjeti da nisam bila kriva ja,
ne, više ne..
Reći ćeš mi da si me uvijek volio,
da ja sam ona koja nije uzvratila
ljubav, poštedi me bola..
Odlazim, spremna da budem onakva kakva jesam,
ježim se vidjeti se već na tom putu,
noseći cipele za trčanje..
Dodirujući rukama nebo,
usidrivši na tlu svoje cipele,
i da živim ne misleći više s kim..
Osjetiti da nikada nisam bila netko,
i kasnije vidjeti da nisam bila kriva ja,
ne, više ne..
Reći ćeš mi da si me uvijek volio,
da ja sam ona koja nije uzvratila
ljubav, poštedi me bola..
Poštedi me bola...
Osjetiti da nikada nisam bila netko,
i kasnije vidjeti da nisam bila kriva ja,
ne, više ne..
Reći ćeš mi da si me uvijek volio,
da ja sam ona koja nije uzvratila
ljubav, poštedi me bola..
Poštedi me bola...
Poštedi me bola...