9 je sati, subota veče
Stalni gosti ulaze u bar
Kraj mene, ljubeć’ svoj tonik i džin
Sedi jedan gospodin star
Kaže, sinko, uspomenu mi sviraj
Mada ne znam kako ide priča
Ali je tužna i lepa
I znao sam je poput svog džepa
Kad sam nosio odeću mladića
Džon za šankom mi je drugar dobar
I zbog njega mogu džaba piti
Uvek spreman da se našali
Ili cigaretu pripali
Al’ bi negde drugde želeo biti
Kaže, mislim da me ubija ovo sve
A osmeh mu s lica nesta
Siguran sam da bih zvezda mog’o biti
Kad bih uspeo da zbrišem s ovog mesta
Pol je broker što roman piše
I za ženu mnogo ne mari
Sad se s Dejvom druži
Što još na brodu služi
I služiće dok ne ostari
Kelnerica politiku bistri
Biznismen u pijanstvo tone polako
Oni dele piće što samoća se zove
Al’ nego piti sam bolje je i tako
Ove je subote poseta dobra
I menadžer mi se smeši
Jer zna ja sam taj
Zbog kog dolaze u ovaj kraj
Da nađu nešto što ih teši
A klavir veselo kao vergl zvuči
I mikrofon se oseti na pivo
A oni za šank staju
I bakšiš mi daju
I kažu: čoveče, ovo nije tvoj nivo
Čoveče za klavirom, pesme nam pevaj
Pevaj nam noćas pesme te
Svima nam je do tvoje muzike stalo
Uz nju zaboravimo sve