Po prvi put padaš,
Niko ne čuje tvoje pozivanje.
Nema više vremena za tvoja samoizvinjenja...(Ne...)...
Po prvi put osećaš gorući ožiljak,
I krvariš.
Da li si otišao predaleko da digneš ruke?
Udariš u pod,
Nema izlaza.
Postavljaš pitanja...(Pitaš zašto),
Gubiš pravac.
Pa, kaži mi kakav je osećaj!
(Kakav je osećaj, kako je...,
Nastavi da mi pričaš o tome...)
Da li si paralizovan?
Pa, reci mi kako se osećaš!
(Kakav je osećaj, kako je...,
Nastavi da mi pričaš o tome...)
Vreme je da otvoriš um!
Žao mi je, patiš,
Mrzim da te vidim kako puziš.
Možda će ti biti bolje ovako...
Zar ne vidiš da si pogrešio?
Tanak led je nastavio da se lomi,
Možda ćeš da razumeš jednog dana...
Pa, kaži mi kakav je osećaj!
(Kakav je osećaj, kako je...,
Nastavi da mi pričaš o tome...)
Da li si paralizovan?
Pa, reci mi kako se osećaš!
(Kakav je osećaj, kako je...,
Nastavi da mi pričaš o tome...)
Vreme je da otvoriš um! (Zar ne...?)
Pa, reci mi drkadžijo, reci mi kakav je osećaj...
Teško je biti naivčina, vreme je da se uozbiljiš...
O, reci mi kakav je osećaj?
Reci mi, kakav je osećaj?
Reci mi, kakav je osećaj?
Pa, kaži mi kakav je osećaj!
(Kakav je osećaj, kako je...,
Nastavi da mi pričaš o tome...)
Da li si paralizovan?
Pa, reci mi kako se osećaš!
(Kakav je osećaj, kako je...,
Nastavi da mi pričaš o tome...)
Vreme je da otvoriš um! (Zar ne...?)