Po prvi put padaš,
Nitko ne čuje tvoje dozivanje.
Nema više vremena za tvoje isprike...(Ne...)...
Po prvi put osjećaš gorući ožiljak,
I krvariš.
Da li si otišao predaleko da digneš glavu?
Udariš u pod,
Nema izlaza.
Postavljaš pitanja...(Pitaš zašto),
Gubiš pravac.
Pa, reci mi kakav je osjećaj!
(Kakav je osjećaj, kako je...,
Nastavi mi pričati o tome...)
Da li si paraliziran?
Pa, reci mi kako se osjećaš!
(Kakav je osjećaj, kako je...,
Nastavi mi pričati o tome...)
Vrijeme je da otvoriš svoj um!
Žao mi je, patiš,
Mrzim te vidjeti kako puzaš.
Možda će ti biti bolje ovako...
Zar ne vidiš da si pogriješio?
Tanak led nastavio se lomiti,
Možda ćeš razumijeti jednog dana...
Pa, reci mi kakav je osjećaj!
(Kakav je osjećaj, kako je...,
Nastavi mi pričati o tome...)
Da li si paraliziran?
Pa, reci mi kako se osjećaš!
(Kakav je osjećaj, kako je...,
Nastavi mi pričati o tome...)
Vrijeme je da otvoriš um! (Zar ne...?)
Pa, reci mi pederčino, reci mi kakav je osjećaj...
Teško je biti naivčina, vrijeme je da se uozbiljiš...
O, reci mi kakav je osjećaj?
Reci mi, kakav je osjećaj?
Reci mi, kakav je osjećaj?
Pa, reci mi kakav je osjećaj!
(Kakav je osjećaj, kako je...,
Nastavi mi pričati o tome...)
Da li si paraliziran?
Pa, reci mi kako se osjećaš!
(Kakav je osjećaj, kako je...,
Nastavi mi pričati o tome...)
Vrijeme je da otvoriš um! (Zar ne...?)