I deluje kao da su se spojili dan i noć
I deluje kao da je smrt za mene život
I otkucaji mog srca na ekranu deluju
Kao jedna neprestana ravna linija
I deluje kao da je vreme, koje si zaustavio nesvesno
Proletelo pored mojih očiju
I promenilo me je
I osećam strah u grudima
Gorak kao ostatak kafe u džezvi
I vidim svetlost u sobi moje glave
Kako se polako svakim danom gasi
I u ogledalu se moje lice menja
I postaje neko drugo lice, koje ne prepoznajem
I plaši me
Paralisana sam
Osećam da gubim tlo pod nogama
Kao da idem prvog dana u školu, avgust je
A u mom srcu termometar pokazuje minus 2
Paralisana sam
Kočnice škripe, sirena urla
Tik pored mene prolazi autobus
A meni je u mislima da moram i dalje bez tebe da živim
Paralisana sam
I vidim svoj život kao jedan gigantski zid
Koji se podiže na kraju puta
I dečji glasovi u školskom dvorištu
U mojim ušima su kao posmrtni marš
I put koji me je nekada vodio
Do ispred vrata tvoje kuće
Sada više ne postoji