Sa moje lijepe zemlje
Sa moje svete zemlje
Čujem ovaj zvuk bubnjeva
bubnjeva uz igru
i taj vapaj koji pjeva jedan brat
Koji živi od svoje zemlje daleko
I koga sjećanja teraju da isplače
Jednu pjesmu koja živi u ritmu
Njegove boli, njegovog sopstvenog plača
I izražava njegovu patnju
(Refren)
Zemlja te boli
Zemlja ti daje
U sred duše, kada ti nisi tu
Zemlja te gura od korena i kuće
Zemlja uzdiše ako te ne vidi više
Zemlju gdje si rođen
Ne možeš zaboraviti,
Jer imaš svoje korene i ono što ostavljaš iza sebe
(Refren)
Ostaju vapaji, melanholija
I svaka noć pokraj mjesečine
Nastavlja svoj put u ritmu sunca
I svaka ulica koja vodi u moje selo
Ima svoj plač, ima svoje jecaje
Ima nostalgiju kao svoj glas
I ta pjesma koja nastavlja pjevati
Prolazi kroz vene i stiže
Sa više snage u srce
(Refren)
Ima svpj plač
(Moja zemlja!)
Ima svoj jecaj
(Moja zemlja!)
Nikad je ne zaboravljam
(Moja zemlja!)
Nosim je u svojim osjećanjima, da, da!
Čujem taj uzvik
(Moja zemlja!)
Živi sjećanje
(Moja zemlja!)
Teče mi kroz vene
(Moja zemlja!)
Nosim je u sebi, kako ne!
(Moja zemlja!)
Pjevam o svojoj ljepoj i svetoj zemlji
(Moja zemlja!)
Osjećam taj bol iz njene duše
(Moja zemlja!)
Iako sam daleko ja je osjećam
(Moja zemlja!)
I jednog dana ću se vratiti, znam
Ostaju vapaji, melanholija
I svaka noć pokraj mjesečine
Nastavlja svoj put u ritmu sunca
I svaka ulica koja vodi u moje selo
Ima svoj plač, ima svoje jecaje
Ima nostalgiju kao svoj glas
I ta pjesma koja nastavlja pjevati
Prolazi kroz vene i stiže
Sa više snage u srce