U jednoj taverni starog Londona
Gdje su se sastajali stranci
Naši zagonetni glasovi sreće su se uzdizali iz sjene
I slušali smo pjev naših srdaca
To je bilo vrijeme cvijeća
Ignorirali smo strah
Sutrašnjice su imale okus meda
Tvoje ruke su uzimale moje
Tvoj glas slijedio moj
Bili smo mladi i vjerovali smo nebu
I zatim su došli magloviti dani
Sa čudim zvucima i vapajima
Kolike sam noći proveo bez mjeseca
Tražeći tavernu u svom srcu
Sve isto kao u ono vrijeme cvijeća
Kad smo živjeli bez straha
Kad je svaki dan imao okus meda
Tvoje ruke su uzimale moje
Tvoj glas slijedio moj
Bili smo mladi i vjerovali smo nebu
I večeras sam ispred vrata
Taverne gdje ti nikad više nećeš doći
I pjesma koju mi je noć donjela
Moje srce više ne poznaje
To je bilo vrijeme cvijeća
Ignorirali smo strah
Sutrašnjice su imale okus meda
Tvoje ruke su uzimale moje
Tvoj glas slijedio moj
Bili smo mladi i vjerovali smo nebu