Kayıp [Bosnian translation]

Oblaci su obojeni u crnu boju

Za nas dvoje , ove stidljive kiše , plaču

Nada se moja smanjuje , vrijeme prolazi

Rastanak je gospodin , sluge , mi zaljubljeni

Ruke ti postaše blijede na mojim dlanovima

Ranjena i uplašena ptica to biješe

Koja odleprša i odletje zbog završene ljubavi

''Neka ti je put slobodan '' reći bih ti želio

Riječi su vezane , glas mi je izgubljen

Da još jednom živim , nikoga više voljeti neću

Zato što je moje srce izgubljeno u ovim bedemima(tijelu)

Iz bijelog dženeta (raja ) sići će meleci(anđeli)

Oni će te štititi ,molitvama , riječima

U ovoj dalekoj zemlji

Svakog ću dana čeznuti za tobom

Nedovršena priča smo od sada ti i ja

Razdvojenim putevima koračamo

Život je to ...

Kao pustinjski vjetar od sada si daleko

Sa blijedom ružom u mom srcu ću živjeti godinama

Življenje je to ..

Različitim noćima liježemo

Od sada ,ujutro ćemo se razdvojeni buditi

Mislit ćemo da je ljubav greška

U tuđim tijelima ćemo tražiti utjehu , uzalud

I tajno , tajno ćemo biti povrijeđeni

Ovo nikada nemoj zaboraviti

Ja ću ovo sakriti u najljepšim sjećanjima

Neka bude zbrkano u vrtu moga srca

Sa nitima čežnje u mojoj kosi

Sa suncem koje gubi svoj sjaj u mojim očima

Ja ću te uvijek čekati u ovom gradu

Ako se nekad vratiš , recimo

Dobro se čuvaj , voljena !

Dobro se čuvaj najvoljenija !