Moje srce se raspada
moj puls slabi
nosim težak teret
uspomene koje zagađuju
tvoja odsutnost je oluja
koja pobjeđuje moju radost
ja sam suha suza
ja sam pala grana
A najtužnije od svega je
prihvatiti da moje usne preklinju za tvoje poljupce
najtužnije od svega je
to što se ne vraćaš, ne vraćaš se, odlaziš i zaboravljaš me
Kao da si me volio
a moje ime bilo je izbrisano
kao da si mi jednom pisao
a tvoja olovka me prekrižila
kao da je tvoje tijelo imalo
svu praznu memoriju
kao da si ušao kroz vrata
a život ti se zatvorio
tko te je izliječio od mene
i opio anestezijom
kao da imaš amneziju
Mislim na tebe u noćnim sjenama
sanjam te u tuzi dana
ako se podignem sa zemlje
tvoj glas tutnji i obara me
A najtužnije od svega je
prihvatiti da moje usne preklinju za tvoje poljupce
najtužnije od svega je
to što se ne vraćaš, ne vraćaš se, odlaziš i zaboravljaš me
Kao da si me volio
a moje ime bilo je izbrisano
kao da si mi jednom pisao
a tvoja olovka me prekrižila
kao da je tvoje tijelo imalo
svu praznu memoriju
kao da si ušao kroz vrata
a život ti se zatvorio
tko te je izliječio od mene
i opio anestezijom
kao da imaš amneziju, amneziju, amneziju, amneziju