Na mostu preko rijeke Severn, u subotu navečer,
Susie upoznaje muškarca svojih snova.
On joj reče da je u nevolji i ako joj ne smeta, htio bi biti sam.
Ali nešto je bilo u zraku
i oni se pogledaše u tišini i shvatiše sve
Susie zgrabi svog čovjeka i stisne mu ruku
dok kiša stavlja suzu u njegovo oko.
Ona kaže:
Ne posustaj! Nikad se nemoj predati, ovaj život je predivan.
Ne posustaj! Nikad se nemoj predati, ovaj život je predivan.
Vozeći se kroz grad do stanice Temple,
On plače na kožnom sjedalu
I Susie zna da je dragi bio obiteljski čovjek
Ali ga je svijet bacio na koljena
Pa ga onda ona stisne uz zid i poljupci se zapale poput vatre,
I on odjednom počne vjerovati,
Uzme je u narječje i ne znajući zašto
Ali čini se da on počinje uviđati:
Ne posustaj! Nikad se nemoj predati, ovaj život je predivan.
Ne posustaj! Nikad se nemoj predati, ovaj život je predivan.
Ne posustaj! Nikad se nemoj predati, ovaj život je predivan.
Ne posustaj! Nikad se nemoj predati, ovaj život je predivan.
Ne posustaj! Nikad se nemoj predati!
Ne posustaj! Nikad se nemoj predati, ovaj život je predivan.