Razbio bih noćas ovu tamburu,
iz nje samo tužni zvuci izviru.
Za drugog ćeš obuć' bijeli veo ti,
i pred oltar otići.
Seljačke sam krvi, ponosim se tim,
a ti ako hoćeš, samo idi s’ nim.
Hoćeš li mu draga priznat' ikada,
kom si prvo rekla da?
Hej sirota moja, neznaš ti još sve,
ljubit ćeš mu usne, a mislit’ na mene.
Vratit će te srce našoj mladosti,
kada smo se moja dušo voljeli.
Uveni nevene, uveni za mene,
Bože, kaži meni, da to nije istina.