("Zemlja moga oca,
jezik moje majke
Zavaravaju me,
Tako besramno
Tako mnogo godina
pogrešno sam verovao da je
mržnja put za mene.")
Oče, ubio sam mnogo anđela,
mislim.
Sada ću otići do mora
Nadam se da ću jednog dana oprostiti sebi
Molim te sidrište
Moj prazan čamac je na pristaništu
Mogu kriviti zbog plave krvi koja juri kroz moje vene
Ali izgleda da sam zaboravio da smo svi mi isti.
U tvom sopstvenom plamenu mržnje, izrodio si strahove u mnogim životima
Preduzeo si akciju misleći da je sve to bilo rečeno u znacima.
Ne možeš izlečiti osećaj koji gori duboko unutar tvoje kičme
Sada se rušiš, padaš u otkrivajućim šugavim znacima života
Majko, videh mnogo toga, mrzim što živim život svoj ,
Zaboravio sam svaku reč koju si mi rekla, tvrdoglavo malo dete. (anđeo tvog života)
Moram da pronađem svoj Eden sad, kapije koje ostavih iza sebe.
Bez snage da dobijem.
Sada imam vreme da se zadržim na, svesno, užasnom zločinu.
Video sam boje toliko jarke, ne znajući da sam bio slep.
Ubio sam čoveka koji je uzeo priliku i popio zabranjeno vino.
Mapa koju naslikah otrkiva da sam bio potpun, mašina, u timu.
Oče, videh mnogo toga, mrzim što živim život svoj ,
Zaboravio sam svaku reč koju si mi rekao, tvrdoglavo malo dete. (anđeo tvog života)
Moram da pronađem svoj Eden sad, kapije koje ostavih iza sebe.
Bez snage da dobijem.
Majko, gde ti je sin?
Kada je sve ovo počelo?
Ko je bio budala?
Niko nije rođen da bude sluga ili rob.
Ko mi može reći boju kiše
U svetu u kome živimo, stvari su rečene i učinjene
Oni mogu dobro prevazići
Snagu jednoga.
Niko nije rođen da bude sluga itd.
Otići i umreti
Dati nadu i uzeti život
To je ono zbog čega si ovde
Misliti da si u pravu
Osigurati se da neće leteti
je izrada zločina mržnje
U domovima hrabrih
U domovima zemlje robova
Svi smo mi isti
Potrebno mi je da verujem
da postoji više od onoga što oko može videti
Sve boje duge.
Niko nije rođen da bude sluga
Traži prošlost i postavi krivicu
Reci mi boju kiše
Niko nije rođen da bude gospodar
U zemlji u kojoj živimo - umiremo
Slavimo jedinstvo, slavimo laž
Da bismo vezali mrežu oko prevaranta
Potrebna nam je istina
Neko ko stvara kišu
"Deca Avelja, deca Kaina
Mogu živeti u harmoniji, bez sramote
Ključevi koje ti dodeljujem, Svete Zemlje
su suvi pustinjski pesak na dlanu tvoje šake
Bez vode, mudrost prošlosti
Kroz tvoje će prste juriti, tako brzo zaboravljeni
Ovako sam sada, kada te napuštam, istinski slep
Ovo slepilo, ovaj blagoslov, nada čovečanstva..."