Imam neke razbacane slike leže na podu moje spavaće sobe.
Podsećaju me na vremena koje smo delili.
Čine da poželim da si sada ovde.
Jer sada izgleda da sam zaboravio svoju svrhu u ovom životu.
Sve pesme su izbrisane.
Valjda sam naučio iz svojih grešaka.
Otvori prošlost i sadašnjost.
Sada i mi smo tamo.
Priča da se ispriča a ja slušam.
Otvori prošlost i sadašnjost.
I budućnost takodje.
To je sve što imam i to dajem tebi.
Labavi krajevi vezani su u čvorove.
Ostavljajući izraslinu u mom grlu.
Grcajući nad uspomenom.
Smeštenom da popuni još jednu godinu.
Razvlači je dok mi se koža ne pocepa na komade.
Ostavljajući me širom otvorenim.
Da preživim žrtvovanje.
Ako ti nemaš nikog a ja nemam gde da odem,da li bi to bilo u redu?
Da li bi to moglo biti u redu?