Primavera [Croatian translation]

Sva ljubav koja nas je zatočila,

Kao da je od voska napravljena,

Slama se i rastapa.

A, turobno proljeće,

Kako bih voljela da sam, kako bih voljela da smo mi,

Umrli toga dana.

I osuđena sam tako,

Živjeti, sa svojim suzama,

Živjeti, živjeti bez tebe.

Življenje bez, a opet,

Ne zaboravljam taj zanos.

Koji sam toga dana izgubila.

Korica kruha samoće,

Jedino je nama dano,

Jedino nam dano za jelo.

Kao da je bitno što srce,

Kaže da ili kaže ne,

Ono nastavlja življeti.

Sva ljubav koja nas je zatočila,

Slamala se i rastapala,

U strah se pretvorila.

Nitko neka ne govori o proljeću,

Kako bih voljela da sam, kako bih voljela da smo mi,

Umrli toga dana.