Potraži me u predgrađu

Ova dvorišta puna neba i ptica

uđu ko muzika stara

nekud duboko u nas

i tu uvijek ostaju.

Tu nas čekaju davno poznata lica

jedan je kuštravi dječak uvijek u proljeće tu,

ti znaš zašto dolazi.

Tko je nekada nosio prvo sunce po dvorištima,

nikad sasvim ne ostavlja ovaj život u predgrađima.

Potraži me u predgrađu

na ulici, na raskršću,

gdje ti je jorgovan rasuo perle

gdje nam je proljeće dotaklo usne i pobjeglo.

Potraži me u predgrađu,

kraj vlakova što prolaze,

bit ćemo sami u svitanje dana,

bit ćemo sami u pjesmama ptica, ko nekada.

Drijemaju jedra od rublja i cvijeća,

čekaju vjetar da nekuda plove,

čuješ li naše nas predgrađe zove,

traže te kuće i ulice stare.

Potraži me u predgrađu,

poljubi me u sjećanju,

bar onih sati kad ostaneš sama

ako me sada još imalo voliš, potraži me.

Ti nemaš prsten s našeg vjenčanja,

al pamtiš streju na kraju grada,

bez mnogo cvijeća, bez vela i zlata,

bila si lijepa i sretna ko nikad.

Potraži me u predgrađu,

poljubi me u sjećanju,

bar onih sati kad ostaneš sama

ako me sada još imalo voliš, potraži me,

potraži me, u predgrađu,

poljubi me u sjećanju, potraži me...