Письмо [Pis'mo] [Croatian translation]

Žao mi je što te nije uhvatio ljetni pljusak

U srpanjskoj noći, na baltičkom zaljevu

Nisi vidjela čaroliju tih linija.

Val, koji je ugodno dotaknuti rukama

Pijesak, po kojem je razasuto kamenje

Pejzaž koji se tu već stoljećima ne mijenja

Žao mi je što opet nećemo sjesti u vlak,

Koji će prijeći ovu vremensku zonu

Po strijelici koju vuče prema polu

Što se u ovom kupeu neće odraziti zabava,

Prozor, gdje se cijelo vrijeme mijenjaju slike

I nećemo se ujutro probuditi zagrljeni

Kasno noću

Kroz sve sam zareze napokon stigao do točke

Adresa, pošta

Ne brini se, neću ti posvetiti više ni jedan redak

Tiho, zvuci

Noćima rijetko dolijeću do mene

Slova plešu

A ja pišem i nikad ne očekujem odgovor

Misli, rime

Svjetlost je ostala, ostao je i zvuk a sve ostalo se izbrisalo

Gase se brojevi

Nazvao sam samo da ti čujem glas

Konjanik se smrznuo

Smrznuo se konjanik a rijeci je postalo tijesno u kanalu

Rubovi, granice

Volim, ali ne žudim za uzvraćenim osjećajem