Песня о сентиментальном боксёре [Pesnya o sentimental'nom boxere] [Croatian translation]

Udarac, udarac, još udarac, opet udarac i evo

Boris Budkejev (tim Krasnodar) obavlja aperkat,

Evo u kutu me je pritisnuo, jedva sam se izvukao,

Evo aperkat, ležim na podu i osjećam se loše.

I mislio je Budkejev, lomeći mi čeljust:

"I živjeti je lijepo, i život je lijep!"

Na broj "sedam" još ležim, ridaju zemljaci.

Ustajem, ronim, isklizavam i dobijam poene.

To nije istina da čuvam snage za kraj -

Od djetinjstva ne mogu tući čovjeka po licu.

Ali mislio je Budkejev, lomeći mi rebra:

"I živjeti je lijepo, i život je lijep!"

Na tribinama zviždanje i urlik: Tuci ga, kukavica je !

Budkejev ulazi u blisku bitku, a ja težim ka konopcima.

Ali on je uspio - sibirski čovjek, tvrdoglavi su.

I rekao sam mu: "Čudače! Umorio si se već, odmori se!"

Ali on nije čuo, a mislio je, duboko dišeći,

"I živjeti je lijepo, i život je lijep!"

A on sve tuče, snažan je vrag! Vidim, bit će nevolja.

Jer boks nije tučnjava, to je sport za hrabre ljude i td.

Evo tukao je još jedan, dva, tri puta i izgubio snage.

Pa ruku mi je dignuo sudac onu, kojom nisam tukao.

Boris je ležao i mislio da je život lijep...

Za nekog je lijep, a za nekog drugog nije nimalo.