Ona sanja o Ljubljani [Croatian translation]

Ona sanja o Ljubljani,

kada svako jutro ustane oko pet.

Ona sanja o Ljubljani,

oči su teške i pospane.

Na stanici čeka vlak,

i već osam godina je isto.

Jučer je bila kiša i tmurno,

a nebo je danas vedro.

Mama joj nije dala nikakvu nadu,

i otac ju je zaboravio zagrliti.

Ne želi u duši biti stara

i u snovima si crta ljepši svijet.

Ona sanja o Ljubljani,

kada na prvoj pauzi ide pušiti cigaretu.

I pepeo pobjegne na vjetru,

kao da ne želi biti ulovljen.

Neka ne ide - to joj reci,

jer dišem za nju,

bez nje moj život otići će u tamu.

Neka ne ide - to joj reci,

jer dat ću joj sve -

vjeru u sebe, snove, nadu.

Gdje me vodi ovaj život,

sada proklinje bez riječi.

Jer već dosta joj je čekanja,

dugih dana i godina.

Gdje je vodi siva cesta,

njeno skriveno nadanje.

Rado bi iz sela do grada,

da netko vrata joj otvori.

Ona sanja o Ljubljani

a ne zna da i tamo ljudi su sami.

Od žalosti je slijepa,

i ne zna da vrlo je u sebi lijepa.

Ona sanja o Ljubljani,

jer bi rado išla napred.

A ne zna da je negdje netko,

tko tiho sanja o njoj.

Neka ne ide - to joj reci,

jer dišem za nju,

bez nje moj život otići će u tamu.

Neka ne ide - to joj reci,

jer dat ću joj sve -

vjeru u sebe, snove, nadu. (2x)

Ona sanja o Ljubljani…