Les Trois Cloches [Croatian translation]

Selo u dnu doline

Kao izgubljeno, gotovo nepoznato

Ovdje, u zvjezdanoj noći

Novorođenče nam je darovano.

Jean-Francois Nicot mu je ime.

Ima obraščiće nježne i rumene

U crkvi, fin mali čovječe,

Sutra ćeš se krstiti...

Jedno zvono zvoni, zvoni

Njegov zvuk u odjeku odjekuje

Govori svijetu koji se čudi:

"To je Jean-Francoisa Nicota"

To je za dobrodšlicu jednoj duši

Cvijetu koji se otvara danu

Jedva, jedva jedan plamen

Još slabašan koji traži

Zaštitu, nježnost, ljubav...

Selo u dnu doline

Daleko od cesta, daleko od ljudi

Ovdje, devetnaest godina kasnije

Srce u bunilu, Jean-Francois

Za ženu uzima ljupku Elise

Bijelu poput cvijeta jabuke

Pred Bogom, u staroj crkvi

Na današnji dan oni su se vjenčali...

Sva zvona, zvone

Njihov zvuk odjekuje u odjeku

Čudesna kruna

Vjenčanju Francoisa Nicota

"Jedno srce, jedna duša",

Kaže svećenik, "i zauvijek

Budi čisti plamen

Koji se uzdiže i koji govori

O veličini vaše ljubavi."

Selo u dnu doline

Dani, noći, vrijeme je prošlo

Ovdje, u zvjezdanoj noći

Srce je zaspalo, Francois je umro...

Jer svako je tijelo kao biljka

Ono je poput cvijeta u polju

Nametnici, zrelo voće, buketi i vijenci

Konačno, sve uvene...

Zvono zvoni, zvoni

Ono pjeva kroz vjetar

Neumoljiv i monoton

Ono ponavlja živima:

"Ne strepite duše vjerne

Bog će Vam dati znak jednog dana!

Naći ćete se pod njegovim okriljem

S vječnim životom -

Vječnost ljubavi..."