Il nostro amore quotidiano [Croatian translation]

Došli smo do tu

A ja nisam ni vjerovala

Ja veteran plakanja

a ti nijemi stražar

Našli smo se u dvoje

I sad se viši niti ne brojimo

Netko izlazi, ostali spavaju

Budi tiho

Sjećaš li se

kako je počelo?

''Je li ti žao što te držim za ruku?''

Odgovorila sam ''Ne znam''

Sjećaš li se

kako se nastavilo?

''Je li ti sad žao što te volim?''

sa zatvorenim očima rekla sam ''ne''

zatim je buknuo život

jer više od toga ne može

Skriva se posvuda

naša svakodnevna ljubav

U mom kovčegu

u tvojim letovima avionom

u iznenadnim odlascima u zoru

u već procvjetalim mimozama u Ožujku

u čudu da je sve ovdje

u normalnosti

Vidjela sam ih kako rastu

Dani kao i osjećaji

I kako se pretvaraju u jednostavne stvari za nas

Sjećaš li se

kako je počelo?

''Odlazim ili ćemo se poljubiti''

''može, ali počni ti''

Skriva se posvuda

naša svakodnevna ljubav

U odlukama i naborima sudbine

U odlascima u nepoznato

U mimozama rođenim u snijegu

U čudu da je sve ovdje

U normalnosti

Ovo ću ti dati

Moju jedinu odanost

Moje oči sjajne i stidljive

zbog sadašnjosti koju sad imam

Da, ovo ću ti dati

Drugo ne želim

Ništa nije bolje od ovoga

Ništa nije bolje od ovoga

Miješa se posvuda

Naša svakodnevna ljubav

Čak i u stihove ove pjesme

ili u svemu onome što će ispričati

U čudu da je sve ovdje

U normalnosti

Obećanje nije dokument

I neće nam poslužiti da se volimo

Ličiti jedno na drugo nam je bilo jednostavno

Jednostavno, da, jednostavno