Entre Saint-Ouen et Clignancourt [Croatian translation]

Prodavala sam cvijeće po terasama

Kad sam imala sedamnaest

Ali kotači se okreću, vrijeme prolazi:

Imam love, sada.

A dobro! Unatoč mom računu u banci,

Mom autu, mom nakitu,

U određene dane nešto mi nedostaje.

Odjednom postanem baš tužna.

Između Saint-Ouena i Clignancourta,

S vremena na vrijeme, moram napraviti đir

U toj zoni.

Iznova nađem svoju prošlost,

Nebo tako lijepo, tvrde pločnike

Žute biljke

I, kružeći u grupicama

Bande momaka, urbanih ježeva

Hrpu faune,

Miris krumpira i jorgovana.

Uz drhtaj, pronađem iznova sve tu

U zoni.

Po mom mišljenju, ljudi u svijetu

Ne znaju voljeti.

U ključnom trenutku, oni obiluju

Lažima, govorancijama,

Dakle, oni koji poput mene prepoznaju

Što je to muškarac, zapravo,

Oni kažu: muškarca, brzo

I uhvatim korak opet

Između Saint-Ouena i Clignancourta,

S vremena na vrijeme, moram napraviti đir

U toj zoni.

Uputim se kod velikog Leona,

Dok pjeva harmonika,

Stara Beaune.

Proljeće je i večer je.

Smireni i jaki, pred šank

Zasjeli su neki likovi

I u gužvi je dovoljno izabrati

Da bi se udovoljile sve želje

U zoni.

Ponekad se i srce uključi

Da bi bolje čulo

Glas što kaže: "Oh, kako si lijepa"

Zatvori onda oči

Ali nikad se ne ugledaju ljubav ili čista voda

Osim u određenim romanima

Dakle, vrlo brzo, postane par

Bez previše vremena za sanjanje

Između Saint-Ouena i Clignancourta

Krenula sam jučer opet u đir

Po zoni.

Kakvu promjenu sam pri tome zatekla

Srušeno je bilo mnogo toga.

Kakva oluja...

I šumice, i drveni štandovi,

I pjesme što su za mene bile

Milostinja

I pred svojim uništenim uspomenama

Potpuno sama plakala sam u noći

U zoni.