Celui qui ne savait pas pleurer [Croatian translation]

To je priča o prosječnom tipu

Koji nikada nije bio u stanju plakati.

Nije imao mogućnosti za to,

Mada, stvarno bi volio da jest,

Jer plakanje, to vas oslobađa

I srcu dođe kao melem,

Ali on, on je već prošao godine

U kojima suze idu od srca.

Pokušavao se skoncentrirati

Da bude ganut odjednom,

Ali ne: nije znao plakati

I to ga je rastuživalo.

Da bi zadržao taj trenutak

Kad je bio stvarno nesretan,

Postavljao si je prepreke,

Smišljao ozbiljne nevolje

I zato, naučio se nositi s takvim situacijama

Sudeći po njegovoj prošlosti.

Čak je došao u napast da se objesi,

Što dokazuje da se nije volio smijati.

Kad bi se pokazala loša sreća,

Odmah bi postao šarmantan

Ali uzalud su mu bili pokušaji da si slomi srce,

Nije mogao naći nijedne jedine suze.

Onda mu se nabrzinu dogodilo

Sastanak uz fontanu

Gdje se proljeće pralo

Djevojka u nevolji

U svojoj malenoj platnenoj pregači,

Plakala je poput djeteta.

Vidio je njezine oči pune zvijezda,

I učinio je i on isto.

Takav lik, nije to uobičajeno

Jer nije on poput nas ostalih.

Uz to, da bi on postao tužan

Potrebno mu je da drugi budu tužni.

Djevojka je ostala sama na svijetu,

Sama danju, sama noću.

I k tomu, bila je plavuša

Pa ju je poveo sa sobom.

Bio je zadovoljan jer je ona bila ta

Koja ga je naučila plakati

Ali poduka je bila previše lijepa.

Kao i djevojka... Sve je nestalo.

Postao je jako nesretan,

Naneseno mu je više zla nego je zaslužio

I svakoga dana, plakao je pomalo

Sad tko zna, je li na dobitku.