povrijeđuje me buka automobila
izgubila sam svoj kisik i svoju volju
dok bol prelazi još jedan kilometar više
ja ostajem, a ti odlaziš
u ovoj noći nepomičnih zvijezda
tvoje je srce alergično na mene
više ne kuca ni greškom
milimetar iza
dišem u zamrzivaču i nikada neću izaći
više neću liječiti tvoju samoću
kada spava grad
neću biti tu da slušam
tvoje glupe priče
ne, zato što se bojiš osjećati
zato što si alergičan sa snove
i izgubili smo boju
jer si alergičan na ljubav
hodam u električnim olujama
tražeći neki neutralni teritorij
gdje se ne čuje za tebe
gdje ću naučiti zaboraviti
ne umrijeti i ne živjeti
tako daleko od mjesta
više neću liječiti tvoju samoću
kada spava grad
neću biti tu da slušam
tvoje glupe priče
ne, zato što se bojiš osjećati
zato što si alergičan sa snove
i izgubili smo boju
znaš
neću čuvati tvoje korake
ne mogu te braniti od tebe
više neću liječiti tvoju samoću
kada spava grad
neću biti tu da slušam
tvoje glupe priče
ne, zato što se bojiš osjećati
zato što si alergičan sa snove
i izgubili smo boju
jer si alergičan na ljubav